Psalms 106

1Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 2Ko će iskazati silu Gospodnju? ispričati svu slavu njegovu?

3Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! 4Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoću svojom, 5Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim.

6Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. 7Oci naši u Misiru ne razumješe čudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora.

8Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. 9Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje;

10I sačuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. 11Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. 12Tada vjerovaše riječima njegovijem, i pjevaše mu hvalu.

13Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne počekaše volje njegove. 14Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 15On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu.

16Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. 17Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa četu Avironovu. 18I spali oganj četu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike.

19Načiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. 20Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. 21Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je učinio velika djela u Misiru,

22Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. 23I šćaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi.

24Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše riječi njegovoj. 25Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega.

26I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, 27Da pobije pleme njihovo među narodima, i rasije ih po zemljama.

28I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 29I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao.

30I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. 31I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka.

32I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; 33Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. 34Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; 35Nego se pomiješaše s neznabošcima, i naučiše djela njihova. 36Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka.

37Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima. 38Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kćeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. 39Oskvrniše sebe djelima svojim, i činiše preljubu postupanjem svojim.

40I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. 41I predade ih u ruke neznabožačke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima.

42Dosađivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. 43Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje.

44Ali on pogleda na nevolju njihovu, čuvši tužnjavu njihovu, 45I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 46I učini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili.

47Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!

48